
Biografija Nade Purić
Nada Purić (1903–1941)
Nadežda Nada Purić rođena je 22. marta 1903. godine u Valjevu, u porodici Darinke i Vase Purića. Osnovnu školu i pet razreda gimnazije završila je u rodnom gradu, a dalje školovanje nastavila je u Beogradu, gde je pohađala Trgovačku akademiju. Po završetku školovanja zaposlila se u državnoj službi – najpre u Državnom monopolu, a potom u Ministarstvu finansija Kraljevine Jugoslavije.
Još u mladosti pokazala je izrazit osećaj za društvenu pravdu i solidarnost. Kao učenica učestvovala je u radu humanitarnih organizacija koje su pomagale siromašnoj deci, a kasnije se aktivno uključila u rad ženskih i društvenih pokreta. Posebno se zalagala za ravnopravnost žena, ukazujući na njihov nepovoljan položaj u društvu i potrebu za jednakim pravima. Učestvovala je u radu organizacija državnih službenika i pisala za njihov časopis, baveći se temama položaja žena u službi i društvu.
Član Komunističke partije Jugoslavije postala je 1934. godine. Svojim delovanjem isticala se kao odlučna i posvećena aktivistkinja. Tokom okupacije u Drugom svetskom ratu aktivno je učestvovala u ilegalnom radu. Svoj stan u Beogradu ustupila je za potrebe ilegalnog pokreta, gde je služio kao mesto za čuvanje i distribuciju propagandnog materijala. I pored takvih aktivnosti, nastavila je da radi u Ministarstvu finansija, prikrivajući svoj ilegalni rad.
Uhapšena je 18. novembra 1941. godine. Tokom istrage bila je izložena teškom mučenju, ali nije odala ni saradnike ni poverene zadatke. Preminula je 27. novembra 1941. godine od posledica torture, pokazavši izuzetnu hrabrost i istrajnost.
Nakon oslobođenja, njeni posmrtni ostaci preneti su i sahranjeni u Aleji boraca Narodnooslobodilačkog rata u Beogradu. Ukazom predsednika Federativne Narodne Republike Jugoslavije 6. jula 1953. godine proglašena je za narodnog heroja.
Ime Nade Purić danas nosi naša škola, kao simbol hrabrosti, doslednosti i borbe za pravednije društvo, vrednosti koje se prenose i na nove generacije učenika.
Na zgradi u Njegoševoj ulici br. 73 u Beogradu, gde je stanovala, nalazi se spomen-ploča, a nekoliko desetina metara dalje, na uglu Ulice kneginje Zorke i Makenzijeve broj 43, nalazi se spomen-bista Nadi Purić, na kojoj je posveta pesnikinje Desanke Maksimović: „Tvoj grob ne znamo gde je i zato nam se čini svuda, svuda na zemlji ovoj. Pod svodom modrim i lakim tvoj grob ne znamo gde je i zato stupamo zemljom kao da je tvoja humka busen i kamen svaki…“ iz pesme „Izgubljeni grob“, koju joj je pesnikinja posvetila.
